Nažalost, u poslednjih nekoliko nedelja bili smo svedoci nekoliko brutalnih ubistava koja su posledica dugotrajnog porodičnog nasilja. Neretko, nasilnik je poznat policiji, Centru za socijalni rad, advokatima, itd... a eto, opet je moguće da l slobodno prilazi žrtvama, da živi i kreće se kao slobodan čovek, bez ikakvih ograničenja, bez evidencije kao nasilnika, bez posebnog nadzora. Slučaj u Rakovici ali i Novom Beogradu otkrili su svu nemoć, nekompetenciju i neusklađenost državnih institucija kojima je obaveza se bave slučajevima nasilja u porodici. Da li su ovakvi slučajevi specifična posledica sunovrata društva, da li je isključiva odgovornost na "monstrumima", može li i kako država suzbiti vrlo rašireno porodično nasilje (neću sada postavljati linkove, statistiku i sl. - "izbor" je zaista veliki), koja je uloga pojedinca, komšije, prijatelja, rodbine, slučajnih prolaznika/svedoka, kako se sa tim bore uređene države...? Pitanja je zaista mnogo, možemo li odgovoriti na neka od njih? Dakle, kako zaštititi žrtve, a ne samo kako kazniti počinioca! (mada mi doživotna kazna zvuči optimalno, da, doživotna uz društveno-koristan rad, ukoliko bi odbio da radi, samica i dva obroka dnevno). http://www.blic.rs/vesti/hronika/dozivotni-zatvor-potrebniji-nego-ikad-otac-ubijene-devojcice-igor-juric-o/fyjbqev
↧